Župna crkva sv. Ivana Krstitelja sagrađena je 1736. godine, dok je zvonik podignut 1837. od građevinskog materijala ruševnog benediktinskog samostana sv. Mihovila „pod Zemljom“. Zvonik je visok 25 metara i ima dva zvona, a sama je crkva trobrodna.

Nakon kratkog hodanja asfaltiranim putem stižemo do bijelog puta i ulazimo u šumu, gdje se na pojedinim mjestima otvaraju prekrasni pogledi na istarski poluotok. S najviših točaka na današnjoj ruti često se pruža pogled na veliki dio zapadne obale Istre – Višnjan, Gediće, Tar/Vabrig u, Poreč, Novigrad te beskrajno plavetnilo Jadranskog mora, sve kao na dlanu.

Staza je široka i pregledna te nas uskoro vodi na Parenzanu. Danas poznata kao „put zdravlja i prijateljstva“, Parenzana je omiljena među biciklistima i pješacima. Nekada je, međutim, bila važna prometna žila kucavica istarskog poluotoka: od 1902. do 1935. godine ovom je trasom prometovala uskotračna željeznica koja je u dužini od 123 kilometra povezivala Trst i Poreč.

Ruta dalje prolazi kroz šumu Marviš, nakon čega se staza spušta prema području Kolumbere. Ovdje se izmjenjuju poljoprivredne parcele, oranice i mali šumarci, što čini krajolik vrlo ugodnim za hodanje. U blizini se nalaze i ostaci crkvice sv. Mihovila „pod Zemljom“.

Nastavljamo po širokim putevima, kroz duboku šumu sve do Parenzane. Nakon 2,5km po našoj najpoznatijoj šetnjici stižemo pred Jamu Baredine – najpoznatije i najposjećenije istarske spilje.. Ovo je idealno mjesto za odmor: možete predahnuti u kafiću ili restoranu, uživati na dječjem igralištu ili jednostavno uživati u zelenilu i životinjskom svijetu koji okružuje jamu. Preporučuje se i obilazak same spilje.

Nakon odmora započinjemo povratak prema Labincima. Hodamo kroz šumske puteve, vinograde i maslinike, po terenu koji je lagan i ugodan, s tek blagim usponima. Staza se potom ponovno spaja s poljskim putevima koji vode prema Labincima. Mjesto se vidi već iz daljine, a ruta završava ondje gdje je i započela – kod crkve sv. Ivana Krstitelja.